Osnovna škola Josipa Antuna Ćolnića Đakovo

    U školskom kurikulumu naše škole za školsku godinu 2011./2012.  predvidjeli smo za osme razrede posjet Vukovaru. Ovaj oblik izvanučioničke nastave uklapa se u plan i program nastave povijesti osmog razreda kada je jedna od glavnih tema upravo Domovinski rat.                                         

        Na put smo krenuli u osam sati ujutro ispred naše škole. Pri dolasku smo obišli nedavno otvoreni Spomen-dom branitelja na Trpinjskoj cesti te zapalili svijeću ispred biste legendarnog zapovjednika obrane Trpinjske ceste - Blage Zadre.  Zatim smo otišli do franjevačkog samostana s crkvom sv. Filipa i Jakova. Do razaranja tijekom Domovinskog rata, kada je crkva srušena i franjevci prognani, bio je to najstariji očuvani barokni spomenik i uopće najstarija vukovarska građevina. Kompleks je danas obnovljen i registriran kao spomenik kulture A kategorije. Potom smo prošetali gradom i spustili se do ušća Vuke u Dunav gdje je spomen križ posvećen svim poginulima za slobodnu Hrvatsku sa stihom uklesanim glagoljicom „Navik on živi, ki zgine pošteno“. Nakon toga slijedio je onaj najteži dio, obići Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata i Ovčaru. Groblje se nalazi na istočnom prilazu Vukovaru i najveća je masovna grobnica u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Bilo je teško vidjeti 938 bijelih križeva od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu. Kažu da slika govori više od tisuću riječi, ali jedno je ovo mjesto vidjeti na slici ili televiziji, a nešto sasvim drugo biti ovdje fizički nazočan. Kažu da je ovo jedno od najljepših groblja. Naravno da žrtve to i zaslužuju, ali bilo bi puno bolje da ono nikad nije ni moralo nastati. Na kraju smo otišli na Ovčaru i posjetili Spomen dom, nekadašnji hangar gdje su ubijeni proveli svoje posljednje sate života, te se uputili na mjesto gdje su ubijeni ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Dok smo palili svijeće i molili se za pokojne počela je padati sitna kiša i puhati hladan vjetar. Saznali smo kako je slično vrijeme bilo i te kobne noći 1991. godine kada su ti ljudi ubijeni. Nakon što smo se pomolili i zapalili svijeće, krenuli smo natrag našim kućama i našim najmilijima. U mislima nam je bio Vukovar i svi ti ljudi koji su dali svoj život za svoju domovinu. Hvala im na tome, hvala im za hrabrost, za njihove živote, hvala im za Vukovar i Hrvatsku.