Mali stiholjupci ugostili pjesnikinju
Autor: Ivana Vranaričić, 4. 6. 2022.
Zanimljiv susret organiziran je i upriličen u našoj školi u petak 3. lipnja. Naime, učenici 3.a i 4.a razreda ugostili su Đakovčanku Suzanu Šimunović koja je svojim stihovima i pjesmama pobudila u učenicima želju da se i sami okušaju u pisanju pjesama. Neki su već pokazali zanimanje i pročitali svoje literarne uratke, a neki su na dobrom putu da svoje misli pretoče u stihove.
Suzana je strpljivo odgovarala na znatiželjna dječja pitanja, a bilo ih je zaista mnogo; kada se počela baviti pisanjem, što je potrebno za dobru pjesmu, kada i o čemu najradije piše, je li kao dijete voljela pisati... bila su samo neka od pitanja.
Pročitali su nekoliko Suzaninih pjesama koje su objavljene u zbirci pjesama koje im je Suzana podijelila i potpisala uz posvetu.
Najveće iznenađenje svakako je nova pjesma koja je nastala upravo za njih i to neposredno pred susret s djecom, a koju im je Suzana osobno pročitala. Razredom je zavladalo opće oduševljenje i zahvalnost koju je popratio gromoglasni aplauz.
Draga Suzana, hvala ti na ugodnom druženju, predivnom i nezaboravnom iskustvu te poklonima kojima si nas ostavila bez teksta. Ponajviše ti hvala na predivnoj pjesmi Kad sam ja bio velik. S ponosom ćemo ju naučiti i prenositi dalje... a tko zna, možda ju i otpjevamo!
KAD SAM JA JEDNOM BIO VELIK
Kad' sam ja, jednom bio velik,
išao sam tamo daleko
do kraja svijeta
i onda svojim velikim čamcem,
skroz tamo do drugog planeta.
A tamo vam je sve od čokolade
i ima jedno veliko more od coca cole,
tamo vam nema ni zadaće ni škole.
Tamo se djeca igraju sve do mrklog mraka
i ništa im ne brane ni mama ni baka.
Igrao sam se i ja s njima.
I naravno sve sam ih pobijedio.
I onda sam za nagradu,
na najvećem svemirskom brodu sjedio
i gledao zvijezde kako se pale.
A bilo ih je sigurno bezbroj,
ma možda i koja više
i samo jedan veliki mjesec
koji se na nekoj žici njiše...
Bilo je tamo i životinja strašnih...
Toliko velikih da se od njih ne vidi šuma
i jače su i od mog i od tvog tate.
Ali ja sam lupio nogom po sred puta
i vikao baš onako jako,
kao što mama viče kada je ljuta...
Tako sam ih potjerao najdalje,
ma i od toga više koji metar,
a onda sam trčao brzo,
ma brže nego najjači vjetar...
I svašta sam još vidio tamo
ali to je najtajnija tajna
i ništa vam više ne smijem reći,
jer tad više nikad neću moći
u taj čarobni svijet prijeći...
Kući sam došao kasno
al tata ništa nije pitati smio,
jer ja sam tad jednom, velik bio....
Suzana Šimunović
Željka Goluža Gregačević
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |