Najpoznatija teorija o nastanku ovog praznika potječe iz Rima. Još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija živio je svećenik Valentin. Tadašnji car  Klaudije I.  naredio je svim vojnicima da se ne smiju ženiti ili zaručivati jer je držao da se tada vojnici neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Međutim, svećenik po imenu Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga vlasti nisu ulovile i bacile u tamnicu. Upravo 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalija) svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem, a kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalija i smrt Valentina u jedan blagdan. Odredili su da će se novi blagdan slaviti 14. veljače, na dan Valentinove smrti, a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. Naravno da postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se tako mogu pronaći teze da čak potječe od nekih poganskih obreda. Ipak, najvjerojatnije je da Valentinovo postoji u spomen na svećenika Valentina.

  Mudre izreke o Valentinovu :

 Slijedi ljubav, pa će ti bježati; bježi od ljubavi pa će te slijediti.

 Ljubav je najmirisniji cvijet našega kraja.

 Tko nikad nije volio, nije nikad bio sretan.

 Ljubavne boli su slatke ali se teško liječe.

 Gdje je jedna ljubav, tamo drugoj mjesta nema.

  Volim te možemo reći na raznim jezicima :     

   Ti amo (talijanski)

   Te amo (španjolski)

   Eu amo-te (portugalski)

   Je t'aime (francuski)

   I love you (engleski)

   Ich liebe dich (njemački)

                                                Jelena Barišić, Ana Delić, Marija Zrakić, 6.b