Među 46 pristiglih pjesama odabrano je njih 20 koje su i objavljene u ovogodišnjem trinaestom po redu Zborniku. I opet je Dora briljirala s pjesmom posvećenoj svojoj rodnoj Slavoniji, svom rodnom Širokom Polju, zvuku samice te svojoj ravnici. To je samo jedna u nizu pjesama s istom tematikom koja se Dori uvukla duboko u srce, a tu svoju ljubav pretače u pjesme. Za svoj je rad i trud Dora dobila prigodne poklone i priznanja.

                                                                                           Senka Klemen, prof.

Umireš li, Slavonijo moja?

Ljudi otišli na strane sve,
uspomene i sićanja teško ostave.
Tuđinu gaze, tuđinu gledaju
pod tuđim se nebom boljem nadaju.

Nije lako zaboraviti ljepotu, veselje i sreću,
Slavonijo moja, nikad te ja napustit neću.
Od rođenja u srcu te svome nosim,
tvojim se imenom uvik ponosim.

Sve dok je mene, vesele šokice
Orit će se selom i zvuk samice.
Zato živim, ne žalim ni za čime
Slavoniju volim i ponosim se time.

                 Dora Klaić